Bosna i Hercegovina suočava se s ozbiljnim ekonomskim izazovima nakon početka pune primjene evropskog Mehanizma za prilagođavanje ugljika na granicama (CBAM). Ova mjera Evropske unije već izaziva zabrinutost u domaćim industrijskim krugovima, posebno među izvoznicima i energetskim sektorom, koji bi mogli osjetiti najveći pritisak.
Prema procjenama ekonomskih analitičara, potencijalni gubici za privredu BiH u narednim godinama mogli bi biti značajni, uz istovremeni rast troškova proizvodnje i smanjenje konkurentnosti na tržištu Evropske unije. S obzirom na to da veliki dio bh. izvoza završava upravo na EU tržištu, nove obaveze vezane za emisije ugljika predstavljaju dodatni finansijski teret za domaće kompanije.
Kako upozorava i Forbes u svojoj analizi, BiH spada među zemlje regiona koje će biti najviše pogođene uvođenjem CBAM-a. Procjene stručnjaka su alarmantne: samo u periodu od 2026. do 2030. godine, gubici za domaću privredu mogli bi iznositi između 722 miliona do čak 3,17 milijardi KM! U isto vrijeme, cijene proizvoda mogle bi porasti i do 20%, dok bi dodatni trošak na električnu energiju mogao doseći 70–80 eura po megavat-satu, čime bi izvoz postao i do 20% skuplji.
CBAM je osmišljen kao mehanizam kojim EU nastoji izjednačiti uslove poslovanja između svojih proizvođača i onih iz zemalja izvan Unije. Dok kompanije unutar EU već plaćaju emisije CO₂ kroz postojeće sisteme, sada će i izvoznici iz drugih zemalja snositi slične troškove. Time se želi spriječiti prebacivanje proizvodnje u države s blažim ekološkim standardima.
Za Bosnu i Hercegovinu problem je posebno izražen zbog strukture industrije i energetskog sektora, koji se u velikoj mjeri oslanja na ugalj. Upravo takav model proizvodnje povećava troškove izvoza, jer proizvodi nose veći „ugljični otisak“, što ih čini skupljim i manje konkurentnim na evropskom tržištu.
Najveći pritisak očekuje se u elektroenergetskom sektoru, gdje bi dodatni troškovi mogli značajno utjecati na izvoz električne energije. Posljedice bi se mogle preliti i na druge grane industrije, uključujući metalurgiju i građevinski sektor, što bi u konačnici moglo dovesti do rasta cijena i za krajnje potrošače.
Iako su iz vlasti najavljene određene inicijative i pokušaji prilagodbe novim pravilima, stručnjaci upozoravaju da konkretne strategije i dalje nema u dovoljnoj mjeri. Dodatni problem predstavlja i složen politički sistem, koji otežava donošenje jedinstvenih odluka u oblasti energetike i industrijske politike.
Evropska unija, s druge strane, jasno poručuje da je CBAM dugoročna mjera i dio šire klimatske strategije, uz mogućnost tehničke i finansijske pomoći zemljama koje se prilagođavaju. Međutim, izuzeća od primjene ovog sistema nisu predviđena.
U takvim okolnostima, Bosna i Hercegovina ulazi u period u kojem će brzina prilagodbe i sposobnost donošenja strateških odluka igrati ključnu ulogu u očuvanju stabilnosti privrede i konkurentnosti na evropskom tržištu.