Vitez je bogatiji za još jednu profesoricu engleskog jezika i književnosti!
Da su mladi Bosne i Hercegovine itekako vrijedni i pametni, svjedoči nam mlada Habiba iz Viteza…. Ona ima 23 godine i pogledajte kako je izgledao njen obrazovni put!
“Moje ime je Habiba Hercegovac. Živim u Vitezu te danas punim 23 godine..
Pohađala sam Osnovnu školu „Vitez“ u Vitezu. Još od malih nogu imala sam velike ambicije i težila sam ka izvrsnosti i naporno radila da ostvarim taj cilj. Učestvovala sam u mnogim takmičenjima i osvojila mnoge nagrade na takmičenjima iz matematike, fizike, engleskog te nagrade za literarne radove. Osnovnu školu sam završila kao učenica generacije sa prosjekom 5.0. Nakon toga sam i srednju školu – gimnaziju završila kao učenica generacije, te dobila nagrade od škole, načelnika kao i pohvale od nastavnog vijeća MSŠ „Vitez“.”
Kako se odlučila za engleski jezik, pročitajte u nastavku?
“Oduvijek sam voljela jezike, a pogotovo engleski, te kao što sam i rekla učestvovala sam i u takmičenjima iz istog predmeta. Engleski je „univerzalan“ jezik te sam htjela da usavršim svoje znanje engleskog kako bih bolje kuminicirala ali kako bih i druge ljude mogla poučavati istom.”
O usklađivanju privatnih i fakultetskih obaveza, rekla je:
“Bilo je malo teže s obzirom da sam i tokom studija težila ka izvrsnosti, ali sve to je olakšala podrška moje porodice, mojih roditelja. Mnogo sam učila i trudila se, tako da sam na posljednjoj godini studija ostvarila prosjek 9.7.
Također sam bila i predstavnica svog studijskog programa na fakultetu i uključena u aktivnosti promocije fakulteta. Pored toga, volontirala sam kroz razne fakultetske aktivnosti kao što su dobrovoljne akcije darivanja krvi na Filozofskom fakultetu u Zenici, podučavanje djece i odraslih sa posebnim potrebama…
Uz navedene fakultetske aktivnosti, radila sam i razne studentske poslove kako bih barem na neki način olakšala svojim roditeljima i odužila im se. Radila sam kao prevoditelj, a također sam i obavljala administrativne poslove za nevladine organizacije.
Nije bilo lako, ali kada osoba ima snagu volje i posjeduje upornost sve se može ostvariti.”
Pitali smo je da li je bilo odricanja i žrtvovanja zbog studija?
“Da, bilo je odricanja nekih stvari kao što su npr. česti noćni izlasci, kafe poslije predavanja i slično. Naravno, imala sam i društveni život tokom studiranja ali to je uglavnom bilo u slobodno vrijeme vikendom. Ja sam bila svjesna toga da ako namjeravam postići svoj cilj, moram se nekih stvari i odreći.”
Kao mane i prednosti, navela je:
“Prednosti mog zanimanja su naravno to što skoro svugdje u svijetu mogu komunicirati sa ljudima, to što mogu raditi kao profesor ali i kao prevoditelj, ali najveća prednost po meni je to što kao profesor mogu pozitivno utjecati na djecu i mlade ljude – ohrabriti ih i dati im vjetar u leđa kako bi i oni išli sličnim putem kao i ja te kako bi i djeca težila ka izvrsnosti i zavoljela učenje.”
Otkrila nam je i svoje planove za dalje…
“Prije svega, planiram završiti magistarski studij. U septembru sam upisala magistarski studij i primljena sam kao redovan student ali kasnije su mi javili da se magistraski studij mog studijskog programa u Zenici neće pokrenuti ove godine zbog nedovoljnog broja prijavljenih studenata. Nadam se da će se sljedeće godine pokrenuti kako bih ostvarila i taj obrazovni cilj, te nakon toga išla ka još većem – doktorskom studiju.
Trenutno radim kao pripravnik u školi u Vitezu kako bih mogla položiti i stručni ispit te nakon toga, ako Bog da, da radim onaj posao za koji sam se i školovala. Privatno držim i konverzacijske časove engleskog odraslim osobama, te također sebe vidim i u prevoditeljskom poslu.”
A kakav je osjećaj poslije diplomiranja?
“Nakon toliko godina učenja, osjećaj je prelijep. Napokon sam stekla zvanje profesorice za koje sam tako naporno radila, ali sa druge strane malo mi je i neobično ne biti više student. Mnogo volim učenje i uvijek težim ka tome da se što više edukujem tako da trenutno samostalno učim turski jezik.”
Najveća motivacija..
“Najviše me je motivisalo to što ću moći raditi ono što volim i ostvariti svoje snove iz djetinjstva. Također, moja motivacija je bila i finansijska samostalnost te i to što ću moći pozitivno da doprinesem našem društvu kroz svoje podučavanje i svoje nastavne metode.”
A za kraj, poručila je:
“Svim mladima bih poručila da kao i ja teže ka izvrsnosti, a ne prosječnosti. Da se trude i rade i nikada ne odustanu od svojih ciljeva. Da čak i ako nekada padnu i ne postignu nešto, skupe snage i nastave dalje iznova i iznova jer se trud na kraju isplati. Također bih svim mladima, a pogotovo ženama poručila da se ne daju obeshrabriti jer to što si mlad/mlada ne znači da si manje vrijedna – bilo to na fakultetu ili u poslovnom okruženju. Budite svjesni svojih kvaliteta i poštujte sebe, kako bi vas i drugi poštovali. Svijet ostaje na mladima koji kroz sve profesije a pogotovo kroz moju – nastavničku profesiju mogu učiniti taj svijet boljim. Školama su potrebni mladi nastavnici i profesori – jer uz mladost idu i entuzijazam, kreativnost, veće strpljenje ali i nove efikasnije metode koje će proces obrazovanja za sve učenike učiniti ljepšim i boljim.”
