POREDE GA SA BAŠESKIJOM
Mladi bosanskohercegovački pisac Semir Krnjić autor je sedam knjiga, ali i više stotina pjesama, bavi se publicistikom i dobitnik je nekoliko nagrada.
Iz štampe je izlašla njegova nova knjiga “Ramazanski dnevnik III”.
“Ramazanskim dnevnicima, autor Semir Krnjić, ublažava naše čežnje „koje se u bol pretvaraju“, napaja nas izvorom duhovnošću, nudi činjenice koje će, poput Bašeskijinih zapisa, ostati da budu svjedokom o „onim nekim drugim vremenima i čežnjama“. Semirovi dnevnici su, za dušu čitaoca, poput ramazanske duhovne sofre za pravovjerne: bogati, lijepi i lahki. On u svojim Dnevnicima priča dušom, živi (nametnutu) novu realnost, liječi svoju čežnju, živi ramazane svoje duše istkane bosanskim vezom u kojem se sažimaju sve one lijepe osobine čovjeka.” piše u predgovoru knjige koji je napisao mr. Nermin Čakić
“Mislim da u duši ima posebno mjesto koje živi i raduje se jedino za ramazan. Mislim da biće insana nikada ne može biti toliko sretno kao za ramazan. Kada sreća, radost i ispunjenost ne bi imale ime, ja bih ih ramazanom zvao.” kazao je Semir.
Kako je objasnio Krnjić, on je vodio dnevnik u toku tri ramazana u pandemiji koronavirusa. Svaki dan je opisivao vrijeme, ljude, pojave, broj zaraženih, umrlih, mjere i zabrane i svoje ramazanske priče.
“Opisivao sam ramazan bez džamije, što me je najviše boljelo. U vrijeme pandemije želio sam naći zanimaciju neku, obavezu koju ću svaki dan učiniti posebnim. Nisam se viđao s prijateljima, olovka i hartija bili su moji prijatelji, njima sam svaki dan pričao ono što sam radio.”
“Svojom spisateljskom aktivnošću Semir nas poziva da se preispitamo, nadnesemo sami nad svojim sudbinama, brinemo o vlastitoj duši, pomažemo drugima, poštujemo starije, milostivi budemo prema mlađima, da prije svega cijenimo blagodati koje nam je Svemogući podario. Ukoliko bih morao istaknuti barem jednu od desetina poruka koje nam svojim spisateljskim perom šalje Krnjić to bi bila poruka zahvalnosti na koju autor upozorava kako pojedince, tako i kolektiv (vjerski, kulturni, nacionalni…), pri čemu je vrhunaravni cilj te zahvalnosti zapravo zahvalnost prema Gspodaru Uzvišenom.” napisao je prof.dr. Ajdin Huseinspahić
Njegov cilj je bio da budućim generacijama opiše i ostavi u amanet pisanu riječ koja će svjedočiti ramazane bez džamije.
“Nije rat, nisu poplave, a ljudi nisu zajedno, svaka kuća je bila svijet za sebe. Recenzenti to porede s Bašeskijom, što mi je dodatna motivacija i inspiracija za dalji rad. Svjestan sam da će ramazanski dnevnici tek u vremenu koje je ispred nas više značiti, još je taze situacija s pandemijom.” smatra Semir.
Hafiz Kenan Musić u recenziji piše: “Praćenje dana i njihovih sadržaja lijepa praksa čestitih ljudi kako bi sebe podsjećali i druge savjetovali”.
“Knjiga Semira Krnjića upravo je još jedan cvijet u bašči onih koji su Božije blagodati ozbiljno shvatili. Autor otima od zaborava dane mubarek ramazana, kako su dočekani i kako ih je lično živio, a približava nam kako se korona reflektovala na naše živote u tom periodu. Povezuje kroz svoj dnevnik i nas i sebe s Kur’anom i hadisima Božijeg Posalnika, a plemenitim pričama unosi radost i dobro u naše umove i srca. Priča je Božiji vojnik, osvaja tvrđave srca bolje nego li se one oružjem osvajaju, zato je protkao svoje pisanje temeljnim vrijednostima veze sa Stvoriteljem, Njegovom knjigom, domovinom kao posebnim emanetom u našim životima, ljudima u našim životima i time sve to otima od zaborava i približava svim čitateljima” .
