Nekolicina je mladih, uspješnih, mudrih i pametnih ljudi u našoj zajednici. Jedan od njih je i Huseinbašić Alija koji živi u Kaćunima. On je našim čitateljima ispričao kako je izgledao njegov obrazovni put, šta planira dalje..pročitajte u nastavku.
“Ja se zovem Alija Huseinbašić. Rođen sam 13.04.2000. godine u Travniku. Trenutno živim u Kaćunima, najljpšem biseru Srednje Bosne.”
A njegov obrazovni put izgledao je ovako..
“Osnovnu školu upisujem u Kaćunima 2008. godine te završavam 2016. godine. Još tada sam se dvoumio o tome šta da upišem dalje. Bilo je mnogo opcija u glavi, ali na kraju je pao izbor na MSŠ Busovača, te se upisujem kao mašinski tehničar za kompjutersko upravljanje CNC mašinama. Na takvu moju odluku je utjecala jedna TV reportaža snimljena u Tešnju a u kojoj se govorilo o manjku stručnog kadra iz oblasti CNC tehnologija (operatori i programeri), a ujedno to je za mene predstavljalo nešto novo i izazovno pa sam se shodno tome opredjelio za ovaj smjer. Znao sam da na prvu neće biti lahko obzirom da je u pitanju tehnički smjer i da zahtjeva dosta preciznosti, pedantnosti i prije svega upornosti i odlučnosti da se nešto savlada, a što je za mene tad bio izazov.
Tokom srednjoškolskih dana aktivno sam učestvovao u održavanju priredbi za dan škole i sl., te bio član više sekcija kao što su novinarska sekcija u kojoj sam pisao članke, historijska sekcija u kojoj sam sa ostalim kolegama i kolegicama učestvovao u organizaciji i realizaciji priredbi, šahovska sekcija, informatička sekcija, sekcija za arapski jezik i druge. Također, zajedno sa ostalima, predstavljao sam našu srednju školu i svoj smjer na jedanaestom festivalu srednjih tehničkih i stručnih škola Bosne i Hercegovine održanom u Bužimu 27.04.2019 godine. Tada sam osvojio diplomu za prvo mjesto iz izložbe radova – buggy i kamin 4u1 i četvrto mjesto iz oblasti CNC programiranja. Dobio sam i diplomu za osvojeo treće mjesto iz dokumentarističkog rada „Mladi i naslijeđe – Dani Europskog naslijeđa“, a rangiranje tih radova je održano u Orašju 25.10.2017. godine.
Još bih istakao učešće u dvogodišnjem Access Microscholarship programu finansiranom od strane američke ambasade u Sarajevu. Program je bio namijenjen za srednjoškolce koji imaju dobro poznavanje engleskog jezika, i općenito za one srednje škole u BiH koje su okarakterisane kao „dvije škole pod jednim krovom“. Nakon dvije godine imali smo priliku upoznati i bivšu američku ambasadoricu SAD-a u BiH – Maureen E. Cormack, te nam je ona lično dodijelila certifikate za uspješno završen program. Srednju školu završavam 2019 godine.”
Zašto baš mašinstvo?
“Mašinski fakultet u Zenici upisujem 2019. godine. Ponovo nakon završetka srednje škole, dvoumio sam se o nastavku školovanja, i bilo je dosta opcija na stolu. Međutim, ipak nešto me je vuklo prema mašinstvu, jer upravo ono pruža širok spektar raznih naučnih disciplina i inženjerskih nauka kombinovanih tako da je njihova primjena očita u našem svijetu. Mnogi izumi od parne mašine do modernih robotskih postrojenja sa integrisanim AI su pokazatelj da mašinsko inženjerstvo kao disciplina ne samo da ima praktičnu primjenu nego je i na jedan način obilježila historiju uzevši u obzir razne industrijske revolucije diljem zapadne Evrope pa i ostatka svijeta. To su glavni motivi koji su bili ključni prilikom upisa na ovaj fakultet, dakle praktična primjena ove nauke kao alata za konstantno usavršavanje i napredovanje svijeta u kojem živimo.”
Da li je bilo žrtvovanja i odricanja zbog fakulteta i postizanja uspjeha?
“Naravno da je bilo žrtvovanja i odricanja, prvenstveno sa aspekta izlazaka sa prijateljima, posvećivanja većine vremena učenju i proširivanju znanja te savladavanju nekih slabih tački prilikom studija. S početka je bilo malo teže uskladiti fakultetske i privatne obaveze jer su se od nas brucoša zahtijevala određena predznanja kao npr. matematika, fizika i sl., ali uz konstantan rad i trud sve se može nadoknaditi i riješiti. Jeste da je trebalo izdvojiti dodatno vremena dok su se ispunile sve te praznine u toku mog srednjoškolskog obrazovanja, ali definitivno kada date dio sebe, svog vremena i energije za nešto, to se na kraju uvijek isplati.”
Kao mane i prednosti svog zanimanja rekao je…
“Što se tiče prednosti pomenuo bih da je ova inženjerska disciplina konstantno u razvoju i simbiozi sa ostalim disciplinama kao što su elektronika, IT, medicina, tako da će uvijek postojati interesovanje i potreba za inženjerima mašinstva. Dakle, ovo je jedna u nizu disciplina koja nikada neće „zastarjeti“. Jedina mana koju bih spomenuo jeste što inženjeri na našim prostorima nisu dovoljno cijenjeni i što se poslodavci ne trude da motivišu radnike kako bi imali pouzdano radno osoblje i kako bi se sam odnos na relaciji radnik – poslodavac poboljšao. Također, još jedna bitna stavka koja može biti i prednost i mana (zavisi kako ko gleda), jeste ta da osobe nerijetko odluče da svoju sreću potraže negdje van granica BiH, obično u zemljama zapadne Evrope gdje su inženjerske nauke na vrhuncu. Prednost je s te strane što tada osoba ima priliku da se razvija u svom poslu, ima bolje uslove i sl., dok mana u ovome bi bila ta što osoba mora ići negdje drugo, dalje od svog kućnog ognjišta i od dragih osoba kako bi se razvijao u svome poslu. To se slikovito može najbolje opisati na primjeru jedne ribe koja cijeli svoj život provede u malom akvarijumu i ona živi s ubjeđenjem da ne postoji veći akvarijum od toga i živi u komfor zoni.”
Kakav je osjećaj diplomirati?
“Kada sam diplomirao 03.11.2023. godine osjećaj je bio izvanredan. Sama procedura nakon odbrane završnog rada i stjecanje titule inženjera je nešto posebno i najbolje zna onaj koji dođe to toga. Uz to, osobe koje su tu da prisustvuju tome još dodatno uljepšaju atmosferu i znate da to zaista vrijedi. Ali i bez obzira na to, čovjek treba da shvati da je to samo jedna faza u njegovom životu i da se ne treba previše oholiti, jer tek nakon stjecanja diplome počinje pravo učenje i „mozganje“ koje traje do kraja života. Postoji dosta privilegija, ali naravno i dosta odgovornosti koje sa sobom nosi titula jednog mašinskog inženjera.”
Ko ili šta Vam je bila najveća motivacija tokom studija?
“Prvenstveno moji roditelji koji su uvidjeli još kroz moje osnovno i srednjoškolsko obrazovanje da bih mogao uspjeti te su me motivisali da upišem fakultet jer su vjerovali u mene. Poslije njih najveća motivacija su mi bili profesori iz srednje škole koji su također prepoznali moju posvećenost i interesovanje za mašinstvom. Još se prisjetim riječi meni dragog profesora Smaje Mekića koji je jedne prilike kada nisam stigao do kraja uraditi određeni zadatak iz informatike rekao da se ne brinem za to jer ću ako Bog da biti inženjer. To su riječi koje su na mene ostavile trag i koje neću moći lahko da zaboravim. Također i ostali profesori koji su vodili stručni dio predmeta nisu mi ništa manje bili motivacija da nastavim njihovim putem, jer prvenstveno imao sam priliku učiti od dobrih ljudi, pa onda od profesora.”
O trenutnom zaposlenju, Alija je rekao..
“Trenutno sam zaposlen u firmi Tria Mec II d.o.o. koja je sestrinska firma kompaniji Tria Ingenieria koja se nalazi u gradu Linaresu na jugu Španije. Ova firma nudi inženjerske usluge i konsultacije iz oblasti željezničkog saobraćaja, prvenstveno projektovanje i izradu tehničkih crteža elemenata, podsklopova i sklopova brzih vozova, međugradskih i međuprovincijskih vozova, tramvaja, metroa, lokomotiva i sl.
U aprilu sam zajedno sa još dvojicom kolega otišao na obuku u Španiju koja je trajala 2 mjeseca. Tu smo se prvi put upoznali sa novom verzijom softvera Catia – 3DEXPERIENCE, te općenito sa željezničkim sektorom. Nakon povratka sa obuke, počeli smo sa radom prvo u ZEDI u Poslovnoj Zoni 1 u Zenici gdje smo otvorili projektantski biro, a nakon toga smo biro premjestili u bivšu zgradu Cimos. Radimo prema zahtjevima španske kompanije CAF čije je sjedište u Madridu i ima preko 12000 zaposlenih i ima svoje podružnice i biroe u preko 60 zemalja.”
Kao planove za dalje, naveo je..
“Imam u planu upisati master studij mehatroniku. Pošto ove godine nije bio dovoljan broj zainteresovanih studenata za upis na ovaj smjer na Mašinskom fakultetu u Zenici, odlučio sam da idem vani. Prvenstveno imam u planu da svoju poslovnu karijeru nastavim u jednoj od zemalja zapadne Evrope zbog već spomenutih prednosti, a također u planu je i upis na studij mehatronika na nekom od njemačkih univerziteta, obzirom da je tamo dosta razvijena mehatronika i već dugo vremena u primjeni.
Mehatronika je interdisciplinarna nauka koja se sastoji iz mašinskog inženjerstva, elektrotehničkog i elektroničkog inženjerstva te IT-a. Baš kao i mašinstvo, i mehatronika ima dosta široku primjenu prvenstveno u automobilskoj industriji, namjenskoj industriji, konstruisanju i izradi humanoidnih robota i robotskih ruku, medicini, servo i proporcionalnoj hidraulici, izradi CNC mašina, senzora, lasera, pri automatizaciji procesa i sl.”
Kao uspješan mladić, poslao je poruku svima koji žele da postanu uspješni, upišu fakultet i treba da donesu odluku..
“Mladima bih poručio da vjeruju u sebe i da slijede svoje snove, da pronađu ono što vole i što ih ispunjava i da idu u tom pravcu. Kada dajete dio sebe za nešto što vas ispunjava i što volite, to onda nije uzaludno potrošeno vrijeme. Jednom kada krenete iskreno i predano putem kojim volite, tada će se mnoge prilike i mogućnosti pojaviti pred vama. Potrebno je samo da pronađemo taj „ključ“ u sebi koji će nam pomoći da otvaramo životna vrata koja se nalaze pred nama.”
Iskrene čestitke upućujemo Aliji, na svim do sada postignutim uspjesima, a sigurni smo da će ih biti još mnogo! Puno sreće u nastavku želi, redakcija portala Binfo.ba!
(Nejra Pašić/Binfo.ba)
