U vremenu kada su razlike često povod za podjele, priča jedne nane iz Visokog podsjeća nas da istinsko poštovanje i suživot nemaju granica – ni vjerskih ni kulturnih.
Ova nana, rodom iz Rogatice, sa svojom porodicom je nakon ratnih godina preselila u Visoko, naselje Dobrinje, gdje danas živi. No, jedan dio svog života provela je u Austriji, i to – kako sama kaže – u kući pravoslavnog sveštenika.
Suživot pun poštovanja
Nana se prisjeća svog četverogodišnjeg boravka u Austriji s posebnim emocijama. Ističe da nikada nije bila spriječena da praktikuje svoju vjeru, iako je živjela u kući osobe druge vjere.
– Živjela sam tamo u popovoj kući. Niko mi nije branio moju nošnju, maramu, ni muslimansku haljinu. Četiri godine sam tu provela u miru i međusobnom poštovanju, kaže nana.
Dodaje da je sveštenik s kojim je živjela bio pun razumijevanja, te da su obostrano poštovali i uvažavali svoje običaje.
– Pop mi je govorio: ‘Majko, ti svoje običaje provodi, a ja ću svoje.’ Kad bih klanjala, rekao bi: ‘Pametno, majko, ti svoje, ja svoje.’ Niko se nikome nije miješao u vjeru, čak sam imala podršku s njegove strane, prisjeća se s osmijehom.
Zajedništvo i toplina
Nana ističe kako se u tom periodu nikada nije osjećala ugroženo niti diskriminisano. Naprotiv – često su zajedno pili kafu, družili se i međusobno pomagali.
– Kad se pop vrati s liturgije, znao je reći mom mužu: ‘Dedo, napravi nam kafu, nena klanja, a mi ćemo sjesti da se ispričamo.’
Povratak na rodnu grudu
Iako su uslovi života u Austriji bili dobri, nana se na kraju odlučila da se vrati u Bosnu i Hercegovinu.
– Nedostajala mi je moja rodna gruda, prijatelji, i život na koji sam navikla. Bosna mi je ipak u srcu.
Poruka koju vrijedi čuti
Ova priča nije samo o jednoj ženi i njenom iskustvu – ona je snažna poruka o toleranciji, međusobnom uvažavanju i snazi ljudske bliskosti, bez obzira na vjersku ili kulturnu pripadnost.
Podsjetnik je da svoje treba voljeti, ali tuđe poštovati, jer upravo tada pokazujemo najviši stepen ljudskosti i razumijevanja.
Bez obzira kojem Bogu se molimo – poštovanje, empatija i zajedništvo ostaju univerzalne vrijednosti koje nas povezuju.